Prekogranična zdravstvena zaštita

Europska kartica zdravstvenog osiguranja – EKZO ili Certifikat koji privremeno zamjenjuje EKZO se koriste u državama koje su članice Europske unije (EU), u državama Europskog ekonomskog prostora (EEP - Island, Lihtenštajn, Norveška), Švicarskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske (UK).

Osnovom EKZO, odnosno privremenog zamjenskog Certifikata omogućuje se korištenje zdravstvenih usluga koje su s medicinskog gledišta nužne, uzimajući u obzir prirodu usluga i dužinu očekivanog boravka, pri čemu nužnost procjenjuje ugovorni liječnik druge države članice kojemu se u obratite radi pomoći.

EKZO ili privremeni zamjenski Certifikat pokrivaju troškove neodgodive zdravstvene zaštite za koju liječnik kojemu se obratite radi liječenja procjeni da se ne može odgoditi do vašeg planiranog povratka u matičnu državu.

Neodgodiva zdravstvena zaštita bit će i zdravstvena zaštita u vezi s kroničnim ili postojećim bolestima ako cilj putovanja nije liječenje (na primjer, kontrola visokog tlaka, kronična terapija lijekovima), te zdravstvena zaštita u vezi s trudnoćom i rođenjem djeteta, ako cilj privremenog boravka u inozemstvu nije porod.

Također, neodgodive zdravstvene usluge su npr. i dijaliza, terapija kisikom, tretmani za astmu, no radi korištenja tih usluga prethodno se morate dogovoriti sa zdravstvenom ustanovom države u koju namjeravate otputovati.

EKZO ili privremeni zamjenski Certifikat Vam izdaje nositelj zdravstvenog osiguranja kod kojega ste obvezno zdravstveno osigurani.

Privremeni zamjenski Certifikat se izdaje u slučaju krađe, gubitka EKZO ili u slučaju kada ostanete bez EKZO iz nekog drugog razloga.

Da. EKZO ili privremeni zamjenski Certifikat se koriste na jednak način bez obzira da li boravite u drugoj državi članici EU/EEP/Švicarskoj/UK po privatnom poslu, za vrijeme studija, službenog puta, privremenog rada na koji ste upućeni od strane poslodavca ili iz nekog drugog razloga.

EKZO ili privremeni zamjenski Certifikat se koriste u ugovornim zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika države privremenog boravka koji su u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja.

Nacionalna kontaktna točka u državi vašeg boravka može vam pružiti detaljne informacije o tome što učiniti i komu se obratiti u slučaju iznenadne bolesti ili ozljede tijekom boravka u inozemstvu.

U tom slučaju naknadu plaćenih troškova trebate tražiti od svog nadležnog nositelja zdravstvenog osiguranja.

Pravo na planirano liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama druge države članice EU/EEP/Švicarske/UK omogućeno je europskim pravnim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, odnosno Uredbom 883/04 te Uredbom 987/09. Prema članku 20. Uredbe 883/2004, nadležna ustanova jedne države članice EU/EEP/Švicarske/UK može izdati odobrenje za planirano liječenje u drugoj državi članici. Osigurana osoba podnosi zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja za traženo planirano liječenje nadležnom nositelju zdravstvenog osiguranja u svojoj matičnoj državi kod kojega je obvezno zdravstveno osigurana, a prije odlaska na liječenje.

Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj Direktiva 2011/24/EU Vam daje pravo korištenja nužne zdravstvene zaštite ili planiranog liječenja, pod propisanim uvjetima, i kod privatnih pružatelja zdravstvene zaštite u drugoj državi članici EU ili državi EEP-a. Za planirano liječenje prema istoj Direktivi morate podnijeti pisani zahtjev nadležnom nositelju zdravstvenog osiguranja za izdavanje prethodnog odobrenja.

Da, troškove zdravstvene zaštite korištene prema Direktivi 2011/24/EU ste obvezni platiti osobno u cijelosti, a nakon povratka u matičnu državu imate pravo podnijeti nadležnom nositelju zdravstvenog osiguranja kod kojega ste obvezno zdravstveno osigurani zahtjev za povrat plaćenih troškova.

Zahtjevu je potrebno priložiti medicinsku dokumentaciju i original računa koji glasi na vaše ime, a iz kojega je vidljivo koje zdravstvene usluge su korištene te da je račun plaćen.

U skladu sa zakonodavstvom EU-a pogranični radnik definiran je kao zaposlena ili samozaposlena osoba koja živi i radi u dvije različite države članice EU/EEP/Švicarskoj/UK i koja se u svoju državu boravišta obično vraća svaki dan ili najmanje jedanput tjedno. Pogranični radnici imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u državi u kojoj rade i u državi boravišta.

Pogranični radnik treba podnijeti zahtjev za potvrdu S1 nadležnom nositelju zdravstvenog osiguranja države u kojoj podliježe zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti (država u kojoj radi). Potvrda S1 treba se dostaviti nositelju zdravstvenog osiguranja u državi boravišta. Na taj način pogranični radnik i njegovi članovi obitelji imat će pravo na zdravstvenu zaštitu u obje države u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom o socijalnoj sigurnosti te će u svakoj od tih dviju država imati ista prava kao domaći pacijenti koji imaju obvezno zdravstveno osiguranje.

Za detaljne informacije o pravima koja imate kao pogranični radnik obratite se svojem nadležnom nositelju zdravstvenog osiguranja.