Planirano liječenje
Do 1. srpnja 2013. godine osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) imale su pravo na upućivanje na liječenje u inozemstvo na teret sredstava HZZO-a pod pretpostavkom ispunjenja uvjeta propisanih nacionalnim propisima. Pravo se moglo ostvariti za liječenja koja se nisu mogla provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a mogla su se uspješno provesti u inozemstvu.
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju (EU) 1. srpnja 2013. godine, osim navedenog prava, osiguranim osobama HZZO-a omogućeno je i novo pravo, pravo na planirano liječenje u drugoj državi članici Europske unije (EU) ako se radi o liječenju koje se može provesti kod ugovornih pružatelja zdravstvene zašite u Republici Hrvatskoj, ali ga osigurana osoba ne može ostvariti u medicinski opravdanom roku, uzimajući u obzir njezino trenutno zdravstveno stanje i vjerojatan razvoj njezine bolesti. Od 12.04.2014. godine europski pravni propisi u potpunosti se primjenjuju i u slučaju država Europskog ekonomskog prostora (EEP) - Islanda, Lihtenštajna i Norveške, pa tako osigurane osobe HZZO-a, od spomenutog datuma, imaju pravo na planirano liječenje i u navedenim državama. Od 1.1.2017. godine navedeno pravo omogućeno je i za područje Švicarske, a također je omogućeno i za područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (UK).
Pravo na planirano liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama druge države članice EU/EEP/Švicarske/UK omogućeno je europskim pravnim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, odnosno Uredbom 883/04 te Uredbom 987/09 . Uredbe se primjenjuju izravno i u cijelosti te su po pravnoj snazi iznad nacionalnih propisa.
25. listopada 2013. godine stupile su na snagu odredbe članaka 26. do 32. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojima su u hrvatsko zakonodavstvo prenesene odredbe Direktive 2011/24/EU. Na taj način, osiguranim osobama HZZO-a omogućeno je, pod pretpostavkom ispunjenja svih propisanih uvjeta, i pravo na planirano liječenje u drugoj državi članici EU/EEP kod privatnih pružatelja zdravstvene zaštite. Izuzetak postoji jedino u odnosu na Švicarsku i UK budući da Direktiva 2011/24/EU ne odnosi na liječenja u navedenim državama.
HZZO snosi troškove zdravstvene zaštite u inozemstvu samo ako je ona korištena u skladu s pozitivnim pravnim propisima.
Sukladno naprijed navedenom, planirano liječenje koje se može ostvariti prema Uredbi 883/04 i Direktivi 2011/24/EU odnosi se na liječenje koje se provodi kod ugovornih pružatelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj, ali se ne može provesti u medicinski opravdanom roku, uzimajući u obzir trenutačno zdravstveno stanje osigurane osobe i vjerojatan razvoj njezine bolesti.
Od toga treba razlikovati upućivanje na liječenje u inozemstvo, kao pravo utvrđeno samo nacionalnim propisima, u kojem slučaju se radi o liječenju koje se ne može provesti kod ugovornih pružatelja zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u inozemstvu. Postupak upućivanja osiguranih osoba HZZO-a na liječenje u inozemstvo reguliran je odredbama čl. 25. do 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (Pravilnik - Interni pročišćeni tekst).
Svi naprijed navedeni pravni akti dostupni su na Internet stranici HZZO/Pravni akti
